Lourdes. Čuli ste sigurno za taj gradić na jugozapadu Francuske, na granici sa Španjolskom, a čuli ste sigurno i priču o Marijinim ukazanjima maloj Bernardici i o mnogim čudesima i čudesnim ozdravljenjima koja su nakon toga uslijedila. I sam sam danas cijeli dan razmišljao o njima, i iako su me mučile neke sumnje, nakon ove večeri ja više tih sumnji nemam. Jer dogodilo se čudo i u našim životima i to baš ovdje u Lourdesu.
Nekim nevjerojatnim, sasvim neplaniranim i meni nedokučivim spletom okolnosti, ŽENA BROJ JEDAN, KUMOVI BROJ X i ja bijasmo danas odabrani između tisuća i tisuća hodočasnika da pjevamo i molimo na glavnoj večernjoj procesiji sa svijećama, pred oko 20.000 hodočasnika.
I dok je rijeka svjetla i pjesme kružila i migoljila se poput zmije, a mi pjevali na hrvatskom i na još desetak jezika svijeta, osjećao sam se kao da lebdim između neba i zemlje. To je bio trenutak u kojem je nestala svaka sumnja, u kojem sam spoznao da se čuda ne događaju nekome drugome i na nekom drugom, dalekom mjestu. Ona se događaju svakoga dana, svakome od nas, samo je potrebno zastati na trenutak, malčice se odvojiti od rutine i užurbanosti svakodnevice, pogledati oko sebe, otvoriti se i prepustiti…i čuda će se sigurno dogoditi! Manja ili veća.
