Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije Budrovac.
Budrovac je jedno od najstarijih naselja na području Đurdevačke Župe. Ima bogato sačuvanu arhivsku građu od trinaestog do 16. stolječa u vezi s gospodarima posjeda knezova Budora, koji potječu od kneza Zaguda, kojemu je kralj Bela IV radi osobitih zasluga darovao 1262. godine zemlju nekog Mihova, ta se zemlja nalazila u Česmici pokraj rijeke Gorbonuka, na njezinoj lijevoj obali nasuprot posjeda Porogovih sinova, današnjeg Prugovca. Po srednjem Zagudovom sinu Boderu, Bogodaru, taj se posjed nazvao Budrovac pa se prvi posjednici tog posjeda nazivaju plemići od Budrovca – Budori od Budrovca. Na temelju obilno sačuvane arhivske grade Budovima od Budrovca može se napisati njihov redoslijed sve do 16. stolječa, kad su se radi Turaka iz Budrovca preselili na svoje posjede sa zapadne strane Koprivnice. Nas Budori od Budrovca samo prigodno zanimaju. Imali su posjede: Budrovac, Potok i Veselovec. U 15. stolječu je Blaž Budor od Budrovca na svome posjedu Budrovac sagradio kaštel i ribnjak napravio. Taj Blaž je sin Ade Bu-dora i brat Nikola. U svome kaštelu je podigao kapelu Svetoga Wolfganga, u kojoj je smio imati kapelana, ali uz uvjet, da to ne bude na stetu župnika u Đurđevcu. Ta pak činjenica svjedoči, da je područje Budrovca pripadalo Župi Svetoga Jurja u Đurdevcu. Andrija Budor sin Nikole Budora imao je u župnoj crkvi Svetoga Jurja u Đurdevcu upravu prebende oltara Svetoga Križa Regest: 3775 D-XXIL12 i 3844 D-XXII-43). Za vrijme turskog ratovanja u 16 stolječu Budrovac je razoren i kao kaštel i kao naselje, a Budori su na vrijeme otisli na svoje posjede kod Koprivnice i dok su u mirnije doba 17. stolječa ponovo naseljana sela: Čepelovec, Kalinovec, Šemovci, Mičetinec več u 1680. i prije toga (1639), selo Budrovec se spominje tek 1700. godine, jer arhiđakon Tomo Augustić pise, da župnik iz Đurđevca za sprovod u Budrovcu dobiva 40 denara (Prot. 91/111). Spominje se 1733. ali samo prigodno, da selisće Budrovac daje Župniku u Đurdevcu1 vagan žita (Prot. 93./V). Prvi put se kao naselje selo Budrovec spominje 1787 godine. Arhiđakon pise, da jc Budrovec imao 428 stanovnika, 62 kuće i 114 bračnih parova (P1101. 97/1X). Ali kapelu nije imao. I to če upravo biti razlogom da arhiđakoni u 18. stolječu ne spominju Budrovec, a on je u 18. stolječu poput Čepelovca več dosta veliko naselje.O Budrovcu kao filijalnom selu Đurđevačke župe nalo je što zapisano u spomenici župe 19. stoljeća. Medutim, jedan podatak svjedoči, da je selo Budrovec imalo zvonik i zvono. Prigodom oduzimanja zvona 1916. u Budrovcu je skinuto zvono, promjera 53 cm, visoko 47 cm, tesko 40 kg. Na njemu je pisalo Franz Antarni Pigneth, in Graz 1717. Slike Sv. Florijan, Sv. Benedikt, Sveti Jakov, Sveti Josip, glas es. Za župnika Josipa Banjesa, vrlo poduzetnog, doslo je do odluke i u selu Budrovcu podići kapelu.
Kapela Blažene Djevice Marije od Rožarija Budrovac
Dopustanjern Nadb. duh. stola 12. 111 1895., broj postavljen je 21. V11 1895. temeljni kanien za kapelu Blažene Djevice Marije od Ružarija u Budrovcu. (Lib. mem). Kapcla je 1896. sagradena. Dopustenjem Nad. duh. stola 0d 18. IX 1986. broj 3384 kapela je 4. X 1896., na blagdan Majke Božije od Ružarija svečano blagoslovijena. Prisustvovao je i kalinovački Zupnik Martin Galović. Kapela je 6 orgija duga to jest 11,37 m, a siroka 3 orgije to jest 5,68 (Lib. mern). Oltar je 1896. napravio Edvard Vagmeister u Zagrebu, a plačeno mu je 425 forinti (Lib. mem.). Godine 1897. oko Kapele je napravljena ograda. (Lib. mem). Župnik Banjes je za kapelu u Budrovcu nabavio 14 postaja križnoga puta u Zagrebu kod Vagmeistera za 47 forinti. Križni put je u Budrovcu postavio 11. V1 1899. 0. Krizostom Kranjc, gvardijan i župnik zajedno s o Landu fom Lacho, (Lib. mem). Na spomen 1900.godine Isusove smrti u sredini seia Budrovca b1agoslovljeno slovljeno je veliko Raspelo, koje su dali podići Mijo i Bara Mesar kao Mijin zavjet iz 1 Svjetskog rata (Lib. mem). Godine 1940-41 sazidana je u Budrovcu crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, a kasnije i dovrsena. Godine 19611 selo Budrovac se odijelilo od župe Đurdevac i povezano sa selom Sirova Katalena koje je bilo u Šandrovcu, te osnovana nova župa Uznesenja Blaiene Djevice Marije u Budrovcu. Godine 1957. župi u Budrovcu je pripojeno i selo čepelovec. Na taj način je grad Đurdevac izgubio i svoje posljednje velike filijale.
Kapela Svete Elizabete Čepelovac
Jugoistočno od Đurđevca nalaze se sela: Čepelovec i Budrovec. Ova dva naselja poznata su u 13. stoljeću kao i Đurdevac. Darovnice Bele IV. dana Filipu, ostrogonskom nadbiskupu i bratu mu Tomi, kojom Bela IV daje imanje Prodavić 1267., a njegov sin Stjepan V, 8. IX 1270. potvrduje, među graničnim crtama ili metama u blizini Đurđevca, spominje javni put u selo Đurdevac, a zatim s južne strane toga puta – posjede kneza Tibe, što odgovara gradu Tibonincu iznad Svete Jane i posjed Čopov (Chopoy) što odgovara selu Čepelovcu. Prema darovnici Bele IV, kralja, kojom kralj Bela dariva kneza Saguda 1262. zemljom nekoga Mikova, a ova se nalazi u Česmici pokraj rijeke Gorbonuka na lijevoj obali, što odgovara posjedima na području današnjeg Budrovca, ovo se područje prozvalo Budrovac, po srednjem sinu župana Saguda Boderu ili Budoru, po kome su se gospodari spomenutog posjeda ili posjeda u množini zvali knezovi od Budora, to jest od Budrovca. Budori iz Budrovca posjeduju: Potok, Budrovac Veselovec a ženidbenim vezama i posjed Čapovih potomaka zvanih od Čapovca ili Čepelovca. Kako postoji više povelja iz 15. stoljeća pa sve do 1526. godine u vezi s posjedima knezova Budora iz Budrovca, sačuvani su nam neki podaci ne sa-mo o naselju Budrovcu nego i o naselju Čepelovcu. Tako se u jednoj povelji iz 1334. godine spominje Nikola sin Čopov (Chopou) (Cod. dipl. X, ov. 131-188, od 24. VIII 1334). Isto tako se 10. XI 1433. spominje posjed Čepelovec (dominium bonorum de Chapolowcz) i Đuro, literata iz Čepelovca (Georgius litteratus de Chapolowcz). Podatke donosi Regest 1894 D-X-17, i Regest: 1854 D-X-17). Đuro, literata iz Čepelovca, sin je Nikole od Čepelovca i žene mu Elizabete, kćerke Đure Budora iz Budrovca. Spomenuti Đuro, literata iz Čepelovca, mora sudski odgovarati 1444. pod optužbom, da je nasilno zaposjeo posjede Veselovec i Potok. Tom zgodom se spominju i Đurini rođaci Stjepan Was iz Tiboninca (Thybonyncz T kaštel iznad Sošice) – Sveta Jana(Regest: 2047 D-XI-16 od 16. III 1444. u Cazmi). Đuro, literata od Čepelovca spominje se i 1449. (Regest: 2148 D-XI-50). Godine 1492. posjed Čepelovec dobili su Sigismund lvan Ernuštovi sinovi. (Regestzv 3191 D-XVIII-2 6).Naseije Čepelovec imalo je dva dijela: Gornji i Dolnji Čepelovec (Regest: 4186 D-XXIV-33-1515). U vezi s naseljem Čepelovca, koji je kroz dugi niz godina prelazio kroz ruke mnogih gospodara, važno je istaknuti jedan važan podatak. Utvrđeno je, da se naselje Budrovac takoder dijelio na Donji i Gornji Budrovac i da je Blaž Budor od Budrovca, sin Ade Budora i brata mu Nikole u Budrovcu sagradio kaštel i u tome kaštelu podigao kapelu Svetoga Wolfganga, i u toj kapeli dopuštenjem durdevačkog župnika 1507. Andriji Budora iz Budrovca dopustio imati kapelana, ali s obavezom, da to ne bude na štetu đurđevačke župe (Begest: 3844 D-XXII-43). Budući da je Budrovac dalje od Đurđevca nego Čepelovec znači, da je Čepelovec pripadao župi Đurdevac kao njegova filijala, jednako kao i Budrovec. Zašto bi inače Andrija Budor iz Budrovca tražio odobrenje đurđevačkog župnika, da može u kapeli Sv. Wolfganga imati svoga kapelana; a konačno, zašto je đurđevački župnik stavio napomenu, da to ne smije biti na štetu Đurđevačke župe. Znači, da je naselje Budrovec pripadalo đurđevačkoj župi. Pa dosljedno i Čepelovec, jer su ta dva naselja i danas povezana. Za vrijeme turskih provala, nasilja i pljačkanja, starinačko je stanovništvo iz Čepelovca nestalo, razbježalo se a i nasilno odvođeno u ropstvo. I tu je bila ničija zemlja. No, kad je početkom 17. stoljeća obnovljena katolička župa u Đurđevcu, a Krajišnici iz tvrđe Đurdevac počeli dovoditi doseljenike u Đurdevac, što je poznato, Vojna je Krajina počela iznova obnavljati stara naselja oko Đurđevca. Potvrđuje to i zemljopisna karta Varaždinske granice, napravljena godine 1639. Na toj karti su uz Đurdevac označena i mjesta: Kalinovec, Čepelovec, Sveta Jana, Šemovec. To znači, da se u tim naseljima na-laze i stanovnici. To pak potvrđuju kasnije i pismeni. izvještaji arhiđakona komarničkih, kanonika zagrebačke biskupije, koji službeno pohađaju i Đurđevačku župu. Godine 1682. župu Đurdevac pohađa arhiđakon Matija Leder i izričito spominje, da se u Čepelovcu nalazi 17 kuća, i da svi žitelji sela podaju župniku lukno – plaću (Prot. 92/11). Prema izvještaju arhiđakona Vukmerović Antuna, koji je pohodio Đurdevac 1706., slijedi: U Čepelovcu je 1702. godine dovršena mala kapela Svete Elizabete. Strop je imala samo iznad svetišta. Kapelu je blagoslovio podarhiđakon Andrija Hajnović dopuštenjem Zagrebačke biskupije. Selo ima već 60 kuća. Mrtvaci toga sela sahranjuju se oko kapelice, ali groblje nije još cijelo ograđeno. Sveta Misa se u toj kapeli služi od 19 studenoga. Posjeduje sve potrebno za Misu. Za kapelicu se brine Mijo Hergović. Kapela ima 12 ranjskih forinti u novcu i 8 vedara vina u naravi (Prot. 92/IV). Godine 1710. kapela je nabavila: misal, bijelu kazulu i pozlaćen srebrni kalež (Prot. 92/IV). Arhiđakon David Pizeti 1787. bilježi, da drvena kapela u Čepelovcu bijaše u dobrom stanju i ima sve potrebno pa i jedno zvono. Selo ima 58 kuća, 432 stanovnika i 98 vjenčanih parova (Prot. 97/IX).Zupnik Franjo Milinković u Spomenici 1824. navodi, da selo Čepelovec ima kuće i 457 žitelja. Drvena kapela ima oltar, sakristiju, toranj ijedno zvono i groblje dobro ograđeno. Godine 1826. kapela je produžena, novi toranj sazidan, ožbukan. Za župnika Josipa Banješa odlučeno je, da se u Čepelovcu gradi nova kapela, zidana. Kamen temeljac je postavljen 11. srpnja 1886. I odmah je nastavljena izgradnja po ugovaratelju Ferdinandu Brenneru,trgovcu iz Đurdevca, čiju izgradnju je ugovaratelj preuzeo za 7.232 forinta. Uvjet je bio, da vjernici Čepelovca dobave nužnu ciglu za zidanje kapele i drvo potrebno za krov i toranj iste kapele. Pruživši ciglu i drvo sa strane Čepelovčana preuzimatelj posla po ugovaratelju, kapela Svete Elizabete u Ćepelovcu je u potpunosti izgrađena i podignuta do studenoga 1887. Za kapelu je nabavljen i novi oltar, koji je stajao 522 forinta, a platio je ugovaratelj 300 forinta a Čepelovčani 222 forinta. Oltar Blažene Djevice Marije (8. IX) prenešen je iz drvene crkve u zidanu. I zvono je iz stare kapele prenešeno u novi toranj. Dopuštenjem Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu broj 3562 od 10.XI 1887. kapelu je svečano blagoslovio 20. XI 1887. župnik Josip Banješ. Za 0ltare u kapeli župnik .] . Banješ je 1887. nabavio u Zagrebu 6 svijećnjaka, srebrne posudice za vodu i vino i svjetiljku vječnog svjetla. Iz Beča je nabavljen ostakljeni luster za 70 forinti (Spom). Kod Edvarda Vagmeistera, isti je župnik nabavio 14 postaja Križnoga puta u Zagrebu za 140 kruna 1904. godine. Križni je put blagoslovio i 6. III 1904. postavio franjevac o. Timotej Tišler iz Virovitice (Spom). Sakristija s oratorijem je sagrađena 1911/12 godine (Spom). Selo Cepelovec pripadalo je župi Svetoga Jurja u Durdevcu do veljače 1957., a tada je pripojeno već prije osnovanoj župi Uznesenja Majke Božje u selu Budrovcu.
Kapela Svete Katarine Sirova Katalena
U popisu Župnih crkava Korarničkog arhiđakonatu izmcđu župa Đurđevca i Sesveta a u blizini Budrovca spominju se 1334. i dvijc kapele Svete Katarine. Smatra se, da su te dvijc kapcle bile u naseljima, koja su i danas poznata pod nazivom katalena Suva i Sirova. Suva je u dolini s lijcve strane potoka Gobornuka, a Sirova je na brijcgu iznad Suvc Katalene Danas selo Suva Katalena pripada kao filijala župi Kozarevac, a Sirova je pripadala najprije župi Đurdevac, zatim župi Šandrovac, a danas je selo župe Budrovac Bcz oznake Sirova ili Suva arhiđakon Vukmerovié 1706. spominje selo Katalenu, u kojoj ima 30 kuča, što znači, da je selo svoj početak imalo negdje pod konac 17. stoljeéa kao i selo Čepelovec. Izmedu 1702, i 1705 u Kataleni je sagradena zidana kapela Svete Katarine, po kojoj je to novo selo dobilo svojc ime. U toj kapeli se sveta Misa služi 25. studcnoga.Tad se na trošak kapele prireduje objed za Župnika, učitelja i zvonara. Kapela ne posjedujeni kakvih nekretnina, ali u gotovom novcu ima 7 rajnskih forinti i u naravi 2 bačve Vina. Svaka bačva drži oko 10 vedara. Oko kapele nalazi se groblje koje nije ugradeno. U tome groblju se ukopavaju rnrtvaci iz Katalene (Prot. 92/IV). Prema izvješču arhiđakona Grge Šubariča 1710. godine u Kataleni je kapela Sv. Katarine dobila novi krov, a nedavno je napravljen i oltar, koji još nije pozlačen (Prot. 92/IV). Godine 1714. kapela Svete Katarine u Kataleni dobila je strop i nova vrata (Prot. 92/IV). Poslije 1714. godine selo Katalena ne spominje se više u Župi Đurđevaca u popisu filijala Đurđevačke župe godine 1787. Katalena se ne navodi. Jednako ni 1825. u popisu Župnika Franje Milinkovića.
Izvori tekstova: Tomislav Franjić i Marina Barberic.