4. prosinca Crkva liturgijski časti sv. Barbaru, zaštitnicu rudara, ratara, talioničara i topnika, a njezin se zagovor često traži za dobru i blaženu smrt. Sveta Barbara je živjela u 3./4. st., a prema predaji, svoju je vjeru u Isusa Krista posvjedočila smrću, i to tako da ju je vlastiti otac, jer se nije htjela odreći kršćanstva, ubio.
Iako sveta Barbara spada u onaj niz svetaca ranoga kršćanstva o kojima nema puno sačuvanih vjerodostojnih podataka, ali su im životopisi obogaćeni srednjovjekovnim hagiografskim kićenjima, njezino je štovanje vrlo rašireno u cijeloj Katoličkoj Crkvi, pa tako i u Hrvatskoj.
Prema predaji, rođena je u 3. stoljeću ili u Heliopolisu u Egiptu, današnjem gradu Ono na području sjevernoistočnog Kaira, a uz koji je vazana legenda o ptici feniks kao mjestu umiranja i rađanja, ili u Nikomediji, na području današnje Turske. Otac joj je bio bogat i ugledan poganin, trgovac purpurom, koji je iz silne ljubavi prema kćeri i pretjerane brige da ju netko ne oženi i odvede od obiteljske kuće, odlučio sazidati za kćer raskošnu kulu s dva prozora i postavio čuvare koji su budno pazili da joj se tko ne približi.
