Odlazak župnika Mladena Gorupića iz župe Budrovac

Ove nedjelje 15. studenoga 2020. Župa Budrovac oprostila se od dugogodišnjeg župnika Mladena Gorupića. Sve je zatekla nenadana odluka o premještaju našeg župnika u Župu Sveti Martin na Muri. Prekratko je bilo vremena i zdravstveni uvjeti nisu dopustili oproštaj kakav bi naš župnik zaslužio. Župljani Budrovca, Sirove Katalene i Čepelovca okupili su se na svetoj misi u dvorištu župne crkve u Budrovcu kako bi se dostojno, preko svete riječi, oprostili od župnika. Misu je predvodio velečasni Kruno Kefelja koji mu se na kraju mise zahvalio prigodnim govorom. Župnik Mladen obratio se vjernicima pismom koje je bilo pročitano na kraju mise obećavši da će doći opet, kad uvjeti dopuste i kad se emocije slegnu .Na kraju mise vjernici su se okupili ispred crkve kako bi mu još jednom zapljeskali i time pokazali zahvalu i poštovanje te izrazili tugu zbog odlaska. U ime župljana, župniku Mladenu, zahvalila se vjeroučiteljica Marina Barberic:

Prečasni gospodine župniče!

Hvala na vaših 26 godina službe u našoj župi. Nije lako učiniti to u ovom kratkom vremenu – sada kada je došlo vrijeme oproštaja. Kad se osvrnemo unatrag, ne možemo, a da se ne sjetimo vašeg početka u svećeničkom pozivu. Motom svojega mladomisničkoga slavlja u Pregradi uzeli ste za uzor Križ Gospodina našega Isusa Krista. Simbolički znak u kojemu, onima koji ga slijede, uvijek dolazi pobjeda, a prati svakoga u životu, ponajviše onoga tko ga želi slijediti i nasljedovati. Vaš put za poniznim Kristom od Karlovca, preko Vrbovca do Budrovca i Kalinovca može se preslikati putem za križom. „U tome znaku ćeš pobijediti“ riječi su Isusove upućene caru Konstantinu, a mogu se sa sigurnošću prenijeti i na vaš svećenički put.

Mi, vaši župljani, zahvalni smo Vam što ste nam za ovaj dio svećeničkoga puta uvijek uspijevali približiti što znači Križ i što znači nositi ga kroz život. Zahvalni smo Božjoj providnosti što smo za ovo veliko razdoblje od 26 godina imali vrijednog, poduzetnog i uspješnog duhovnog vođu. Hvala Vam na duhovnom bogatstvu koje smo primili u liturgijskim susretima i sakramentima, u proslavama, duhovnim obnovama i misijama, u radu s djecom i mladima, u Caritasu i molitvenim zajednicama, u molitvama, podršci i razumijevanju koje ste nam pružili. Hvala na prekrasno uređenim i moderniziranim crkvenim zgradama i njihovom okolišu, na posredovanju brojnih sponzora. Hvala i na mnogim drugim oblicima djelovanja.

Pri dolasku k nama, rekli ste da nećete izdržati niti jednu godinu, a eto ih dvadeset i šest.

Oprostite nam naše slabosti i neugodnosti koje ste ponekad imali zbog nekih od nas. Molimo Vas da nas pamtite po dobru. Žao nam je što, zbog trenutne situacije, ne možemo prirediti bolji oproštaj – počastiti Vas kako ste vi puno puta častili svoje suradnike i ostale župljane.

Želimo Vam da Vas i dalje prati blagoslov našega Oca, da Vam da jakost i mudrost, dug i zdrav život u Vašem svećeničkom pozivu. Uz njega neka Vas prati zagovor naše Blažene Djevice Marije.

Veliko Hvala za sve!

                                                                                Pismo župnika Mladena Gorupića upućeno župljanima:

Poštovani i nadasve dragi župljani župe Budrovac i Kalinovac, dragi prijatelji!

Prošlo je već 26 punih godina moje službe u Podravini, prvo od 1994. godine u Budrovcu, a onda od 1999 godine i u Kalinovcu. Vrijeme je vrlo brzo prohujalo! Nisam ni svjestan koliko već imam godina, zapravo ih ni ne osjećam. Svećenički poziv je specifičan poziv: ne možeš birati župu ni župljane, ne određuješ gdje i kada ideš, za to netko drugi brine! Moj odlazak je bio već najavljen 1997 godine, pa onda u razgovoru prvo sa blagopokojnim biskupom Markom, a onda s biskupom u miru Josipom, svake godine mi se nešto spremalo, no zbog bolesti moje teško pokretne majke, nisam mogao ni jedan premještaj prihvatiti:  spomenuti biskupi su to razumjeli. Dolaskom novog biskupa Bože, ta pravila više ne vrijede, ideš kada se ne nadaš, ideš kuda ni nisi sanjao. To se dogodilo ovih dana meni. Biskupu koji me je redio, dao sam poslušnost, a to znači i svakom drugom biskupu. Prihvatio sam odlazak, ali ne svojom voljom, zapravo sam najmanje spreman sada u vrijeme korone, gotovo pred Božić, u ovo zimsko vrijeme. No budući da sam rekao da sam dao poslušnost, zapravo sve je bilo s time rečeno: nisam dobio mogućnost da razmislim ni pet minuta, niti da odem vidjeti crkvu i župni dvor. Biskup je tražio odgovor odmah!

Mogu reći da 26 godina nije malo, svake godine puno smo radili u obje župe kako duhovno tako i materijalno. Budući da i nije bilo prekida rada, zato je i vrijeme brzo prošlo, jer što je lijepo, brzo prođe!

Želim se zahvaliti svima, baš svima: i onima koji su mi dali podršku, ali i onima koji nisu bili uvijek skloni mojim idejama, koji su mi bili oporba, a nekada i korektiv! Želim se ispričati onima koje sam možda razočarao, sablaznio, uvrijedio, možda i krivo pogledao. Sve što sam činio, činio sam u dobroj vjeri, da svima bude dobro. Žao mi je ako to kod nekih nisam uspio, stoga mi neka oproste, jer ja sam svima, baš svima sve loše zaboravio, a dobro u svom srcu  nosim. Odlazim iz Podravine uzdignuta čela, ponosan i Bogu zahvalan što mi je dao tako dobre ljude za župljane i prijatelje. Hvala vama i hvala dragome Bogu! Odlazim iz svojih uređenih župa i crkava, iz ove prelijepe podravske katedrale, najuređenije crkve i župnog dvora u Biskupiji. Prema svima vama bio sam otvorena srca, iskren i pošten, i zato sam sretan i Bogu zahvalan što sam vas upoznao, s vama živio, radio, prijateljevao i Bogu se molio. Kada sam bio bogoslov, tada je kolala priča da su Podravci škrti ljudi i samo ne idi u Podravinu. A ja baš došao k vama s razlogom: da govorim i svjedočim da ste najdarežljiviji ljudi na svijetu vrlo širokog srca:  to nije laskanje, jer za to nema potrebe, to je istina i istina nas može jedino spasiti! Hvala vam za sve darove, kroz sve te godine, za mnoge darove kako za  duh tako i za tijelo.

Uvijek ću vas nositi u srcu, jer srce mi je veliko i beskonačno, ponositi ću se s vama gdje god došao i bio i o vama istinu govorio i širio. Kada ćete poželjeti doći u Sv. Martin na Muri, na župni dvor, u župnikovu kljet, u toplice, uvijek ste dobro došli, biti će i bućnice i diganki! I danas bi vas sve počastio, no zbog situacije s koronom to ne smijem, no vjerujem da će biti prilike: ili vi k meni ili ja k vama!

Novog župnika prihvatite s velikom ljubavlju i pažnjom, mlad je, treba mu podrške, treba mu vaša pomoć i suradnja! Dobili ste dobrog svećenika, vjerujem da ćete imati strpljivosti s njim, jer treba sve to pohvatati, a onda i izvršiti. Mnogi svećenici su rekli: nikada ne bi došao u Kalinovac iza tebe, jer tebe se ne može pratiti. Što ćete prije prihvatiti njega, to će vam biti lakše i ljepše! Tada ću i ja biti sretan i ponosan, jer ja sam ga izabrao da dođe k vama, nakon mog odlaska.

Hvala svima još jednom, neka vas sve Bog blagoslovi, čuvala vas bl. Djevica Marija i zaštita Sv. Luke evanđeliste!

Živjeli u miru, slozi, zajedništvu i ljubavi – amen.

                                                                                                        Prečasni Mladene!

Prije punih 14 godina kada sam došao za župnika u Podravske Sesvete prvoga koga sam upoznao od svećenika bili ste upravo Vi. Trebao je obaviti primopredaju župe, prvo što ste mi tada rekli je bilo da mi je svaki svećenik u dekanatu brat, a vi pogotovo. Bez obzira na godine ili starost što treba poštivati svi smo bili na ti. Nekako smo si, da tako kažem kliknuli od prvog trenutka i tu je počela naša suradnja i naše prijateljstvo. U tih 14 godina zajedničkog druženja bilo je svega pomalo. Mnogi svećenici su se promijenili, neki i preselili u vječnost. Budući da si vršio funkciju dekana našeg đurđevačkog dekanata bila ti je potrebna pomoć, tj. bilježnik dekanata. Tu si mene zamolio da li mogu ja to prihvatiti. Mislim da smo odlično funkcionirali na tome području, a kao susjedi još više i bolje. Međusobno se mijenjali, išli jedan drugome na proštenja, ispovijedi, to najbolje znaju župljani Budrovca i Kalinovca. Znaš i sam koliko sam se puta znao našaliti na taj račun govoreći ako nisam došao na proštenje onda proštenja nije ni bilo. Znali smo se našaliti da kada dođe vrijeme odlaska sa župe, da mi idemo zajedno jer jedan bez drugoga ne možemo. Tu si me zaribao i prestigao. Uvijek si nastupao prema svakome od nas prvo kao brat u svećeništvu pa tek onda kao dekan pun razumijevanja.

Zajedno smo u dekanatu 14 godina i zato mi je teško govoriti i oprostiti se od tebe u svoje ime i u ime svojih svećenika našeg dekanata. Od dekanata koji se nalazi na kraju biskupije postali smo dekanat koji je prednjačio u svemu. Sudjelovali smo i bili aktivni na svim područjima, što na biskupijskoj to na dekanatskoj razini. Izabrali smo te da budeš naš dekan i u 4. mandatu, ali putovi Gospodnji su nedokučivi. Novi mandat nisi ni započeo, a slijedi šok i nevjerica, odlaziš na drugu službu. Postao si, po dekretu našeg biskupa, novi župnik u Svetom Martinu na Muri. Želimo ti puno uspjeha u novoj sredini. Kao svećenici pratit ćemo te u svojim molitvama, a sigurno ćemo se viđati i na našim mjesečnim susretima u biskupiji.

Želim ti se zahvaliti i u ime Marijine legije. Prvi Prezidij osnovan je u Kalinovcu i od tuda je sve krenulo, danas na području našeg dekanata Marijina legija djeluje u pet župa i ima svoju Kuriju sa sjedištem u Podravskim Sesvetama, da nije bilo tebe od toga ne bi ništa bilo. Hvala ti na tome.

Novome župniku želimo dobrodošlicu, a tebe neka dobri Bog obilno nagradi za sve što si učinio za svoje dvije župe i naš đurđevački dekanat.

Neka te u tvojemu životu i radu prati zagovor naše nebeske majke Marije i zaštita svetoga Luke Evanđelista.