Sveta Lucija je rođena u 4. stoljeću na Siciliji u imućnoj obitelji. Imala je bolesnu majku za koju je molila Svetu Agatu da joj pomogne. No, ona joj je rekla da je majku već sama ozdravila svojom vjerom u Gospodina. U velikoj radosti zbog majčina ozdravljenja, Lucija je odlučila svoj imetak razdijeliti siromasima. Majka joj je govorila da radi krivo, i da imetak podijeli nakon smrti ali ona je bila odlučna. Rekla je: Naša dobra dijela trebaju svijetliti pred nama dok putujemo u vječnost, zato ju je njezin mladić prijavio da je kršćanka. Po tadašnjim zakonima kao kršćanka ona je bila vrlo opasna, s toga su je zatvorili u tamnicu gdje su je podvrgli raznim mučenjima.
Legenda kaže da je Lucija bila odvažna i na uvrede odgovarala: Kad čisto živim, tijelo je moje stan Duha Svetoga. Bijesan car Dioklecijan se zgrozio i rekao da će je otpremiti u kuću bludnica da joj bude oskrvljena čistoća i onda će ju ostaviti njen Duh Sveti. Ona mu je odgovorila: ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu.
Mučitelji su je zalili smolom i zapalili, ali vatra ju nije zahvaćala. Na kraju su joj vrat proboli mačem. Prema predaji, Svetoj Luciji su izvađene oči i stavljene na tanjur, pa se ona smatra zaštitnicom očiju i vida. Lucija je i zaštitnica ratara, slijepaca, lađara, staklara, krojača, pisara, vratara. Njezino ime u prijevodu s latinskog znači SVIJETLA pa se to tumači tako da ona na neki način već naviješta veliko svijetlo božićne noći. Danas, na svetu Luciju je ujedno i dan kada se sije pšenice, što označava simbol života u krščanstvu. Ako pšenica bude gusta i lijepa znači da se možemo nadati dobrom urodu slijedeće godine.
Zanimljivo je da u svijetu postoji čak i jedna mala otočna država u istočnim Karibima s nazivom Sv. Lucija. U toj državi pretežno je crnačko stanovništvo i čak su 90 posto katolici.
Svjetlana je hrvatska inačica imena Lucija.
