USUSRET SPOMENDANU SV. ANTUNA OPATA ILI PUSTINJAKA (u nekim krajevima kažu Antun svinjar jer ga se prikazuje sa domaćim životinjama, zaštitnik je stoke i uzgajivača) I SV. VINKA, ĐAKONA (jedan je od zaštitnika vinogradara i vinara).
Sveti Antun opat je u hrvatskom vjerničkom puku nazvan Antun opat, Antun Veliki ili Antun Pustinjak, „otac monaštva“ i začetnik pustinjaštva. Rodio se oko 251. u Komi blizu egipatskog grada Herakleje. Potjecao je iz bogate obitelji, a poslije smrti roditelja pobrinuo se za sestrinu budućnost, poklonio zemlju susjedima, rasprodao imovinu, razdijelio novac siromasima i otišao u libijsku pustinju. Živio je u pećini, uzgajao stoku, obrađivao mali vrt i provodio samotni život u pokori i molitvi. Zatim se preselio na brdo Pispir (danas Der el Memum) kraj Nila i tamo nastavio pustinjačkim životom. Godine 311. pošao je u Aleksandriju i javno, unatoč progonu cara Maksimilijana, bez straha propovijedao Kristovu vjeru kako bi ohrabrio kršćanske mučenike. Potom se vratio pustinjačkom životu, osnivao eremitske lavre i privukao nekoliko tisuća sljedbenika pustinjaka (po nekim izvorima oko 6 tisuća). Posljednje godine života proveo je u borbi protiv arijanskog krivovjerja. Pripisuju mu se mnoga čudesa i smatra se začetnikom pustinjačkog i redovničkog života. Prvi njegov životopis napisao je oko 360. sveti Atanazije Aleksandrijski, a poslije su nastale i mnoge legende. U ikonografiji ga često prikazuju okruženog životinjama pa je u pučkoj pobožnosti postao zaštitnikom blaga i domaćih životinja. Preminuo je 356. na brdu Colzim (Quzlum) nedaleko Crvenog mora u Egiptu, u dobi od 105 godina. Zazivaju ga kod kožnih bolesti, padavice, otrovanja, kuge i amputacija, a zaštitnik je životinja, domaćih životinja, posebno svinja, stada, košarača, metlara, mesara, kobasičara, grobara, pustinjaka i redovnika te mnogih naselja, župa, crkava, kapela i samostana diljem svijeta i hrvatskih krajeva. Njegov spomendan je 17.siječnja i taj dan se običava blagosloviti stoka.
VINSKI SVECI – ZAŠTITNICI VINOGRADARA I VINARA
Sv. Vinko, đakon – slavi se 22. siječnja.
Kod ovog sveca postoji uzrečica: Sveti Vincek gorice nam čuvaj, Sveti vincek dobrog vina nam daj.
Če Vinka sunce peče V lagve vino teče. Danas počinje sezona orezivanja gorica.
Sv. Juraj – slavi se 23. travnja.
Prema narodnim običajima do Đurđeva ili Jurjeva se u vinogradu moraju obaviti početni poslovi: novi nasad loze posaditi, a u starom vinogradu gnoj razbacati, trsove okopati i obrezati.
Sv. Sofija –slavi se 15. svibnja. Kod ovog sveca postoji uzrečica: Sofija vino popija. Narodni običaji kažu da ako na njezin dan udari mraz, vinograd neće roditi.
Sv. Ivan Krstitelj – slavi se 24. lipnja.
Kod ovog sveca postoji uzrečica: Suhi juni lagve puni.
Prema narodnim običajima za Ivanje se gorice moraju drugi put okopati, povezati, opljeviti i poprskati. Iza Ivanja u vinograd se ide samo prskati, piriku postrugati, zaperke i mladice odstraniti.
Sv. Bartol, apostol – slavi se 24. kolovoza.
Kakav Bartol takva jesen. Prema narodnim običajima za Bartola vinogradari odlaze u vinograde i stavljaju strašila od ptica. U nekim krajevima za sv. Lovru, 10.08.
Sv. Mihael, arkanđeo – slavi se 29. rujna.
Prema narodnim običajima, berbe počinju sedam dana poslije Miholja. Jedino se prije, zbog zriobe, beru pojedine ranije sorte.
Sv. Martin, biskup – slavi se 11. studenog. Prema narodnim običajima dan Sv. Martina slavi se shvaćanje da na taj dan mošt sazrijeva i da se pretvara u vino, iako ovaj svetac nema nikakve veze sa vinom. Nažalost, često su martinjski biškupi i špelancije izrugivanje iz vjere i Crkve.
Sv. Andrija, apostol – slavi se 30. studenog.
Prema narodnim običajima blagdan Sv. Andrije povezuje se sa početkom trgovine vinom jer je do tog dana mlado vino već sazrilo i spremno je za prodaju.
Sv. Urban, rimski papa – slavi se 21. svibnja
Jedan od rimskih Papa, koji je od tuče, po predanju, spasio vinogradare. Svetac je i zaštitnik protiv gromova.
