U 70 godina života 35 je godina rasta i priprave, školovanja, studija i 35 godina rada, predavanja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. „Povjerit ću da sumi svojevremeno savjetovali da napustim rad na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i da radim samo na kritičkom izdavanju djela Jurja Križanića u Jugoslavenskoj Akademiji znanosti i umjetnosti; i u Sjedinjenim Američkim Državama su mi savjetovali da nakon ciklusa predavanja, pojedinačnih, na sveučilištima Yale, Harvard, Columbia, ostanem u Americi predavati. Ili da jedno vrijeme gostujem kao predavač i napišem knjigu o Jurju Križaniću na engleskom. Kad sam kazao da bih u domovini napisao hrvatski a oni neka to prevedu rekli su mi da to mora biti napisano 'very american' u Americi. Pitali su me zašto se ne bih u Austriji smjestio kao profesor u teško doba domovinskog komunizma. No ništa od toga nisam prihvatio. Vani bi mi bilo bolje ali mi ne bi bilo ljepše. U domovini mi je kako god bilo ljepše. Ostao sam na svome Fakultetu u Zagrebu. S ponosom sam vazda isticao da sam profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu“. Svoju akademsku djelatnost prof. Golub započinje u zimskom semestru akad. god. 1964./65. Kao honorarni nastavnik predaje na Fakultetu dogmatske predmete (Objava i teologija, De Deo creante et elevante, De gratia), vodi seminar, a nekoliko godina predaje i na Katehetskom institutu biblijske predmete. I u sljedećim akad. god. predaje različite dogmatske traktate, a 1968./69. započinje „prvi put sa stanovišta specijalne dogmatike“ predavati traktat o misteriju Crkve (De Ecclesiae Mysterio). Kasnije će se (1977./78.) na njegovo nastojanje uvesti Teološka epistemologija i Pneumatologija kao zasebni kolegiji. Na Institutu za teološku kulturu laika predaje akad. god. 1969./70. predmet Misterij Boga u Bibliji. Habilitira se radom
„Čovjek slika Božja“ 1969., u zimskom semestru je privatni docent, a u ljetnom kao sveučilišni docent preuzima Katedru za dogmatiku i postaje promotorom za specijalizaciju dogmatske teologije. Izvanrednim profesorom imenovan je 18. lipnja 1976. a redovitim 6. listopada 1979. Od akad. god. 1971./72. do 1976./77. vodi Katedru osnovne (fundamentalne) teologije. Od 1990. vršitelj je dužnosti pročelnika Katedre za ekumensku teologiju.
Predstojnik je novoosnovanog Instituta za ekumensku teologiju i dijalog. Od 1987. pročelnik je Odjela za kršćanski istok. Postavši izvanrednim profesorom izabran je za prodekana.
Dvaput je odbio izbor za dekana. Član je Vijeća za sjemeništa i kler pri Biskupskoj konferenciji Jugoslavije (1969.-1972.). Pri istom tijelu također je član Vijeća za nauk vjere (1969.-1976.). Od 1984. je profesor gost Papinskog orijentalnog instituta u Rimu. Za dopisnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 1992., za dopisnog člana Austrijske akademije 1989. Od 1990. je član stranac Talijanske književne akademije Arkadija u Rimu, od 1979. član je Akademije Tiberina u Rimu. U ljeto 1992. imenovan je članom Međunarodne teološke komisije u Vatikanu i ostaje do 1997. Golub je utemeljitelj časopisa Spectrum – Ogledi i prinosi studenata teologije (1967.), bibliografija Hrvatska kršćanska bibliografija (1968.) i Bibliographia sacra croatica (1981.), Bogoslovne tribine (1968.) te biltena Zajedništvo (1969.-1972.). Suosnivač je ekumenskog biltena Poslušni Duhu (1965.). U izdanjima Biblije: Stari i Novi zavjet u nakladi Stvarnosti (1968., 1969.) i zatim Kršćanske sadašnjosti biblijski je suradnik za knjige: Ruta, Ezra, Tobija, Judita, Estera. Urednik je struke (teologija, religija, povijest Crkve) u drugom izdanju Enciklopedije Jugoslavije, u redakciji za Hrvatsku. Član je Društva književnih prevodilaca Hrvatske (1973.), Hrvatskog filološkog društva (1976.), Hrvatskog povijesnog društva (1972./73.), Društva povjesničara Hrvatske, Društva književnika Hrvatske (1981.) te Hrvatskog centra PEN (1992.). 2015. izabran je za akademika Akademije Ruske književnosti. Nešto pobliže o konkretnom radu prof. Goluba sa studentima, kao i o njegovim neposrednom interesu za teologiju govori nam pregled seminara i specijalnih predavanja, te naslovi
diplomskih, magistarskih i doktorskih radova (M. Vrgoč, M. Babić, S. Duvnjak, V. Košić, A. Čečatka, M. Nikić, M. Špaček) izrađenih pod njegovim vodstvom. Umirovljen je u 70. godini života, nakon 70 semestara predavanja i 70-ak diplomskih radova. Professor emeritus je od 2001. U svom intervju Veritasu 2007. povodom knjige napisane s akad. V. Paarom „Skriveni Bog“ kaže: „Emeritus znači doživotni profesor, i još mogu raditi na postdiplomskom. To radim i tako sam ukorak s vremenom. Polifono radim – znanost, umjetnost, književnost i svećenička služba. Ove sam godine slavio 50 godina od mlade mise. Stalno teološki razmišljam. Sada pripremam knjigu 'Teološke slutnje'. Hoću reći kako u teologiji ne postoje samo teološke rasprave već i teološke slutnje. Tomu se radujem. Dosta smjelo razmišljam iz raznih znanstvenih smjerova“. „Moja preodabrana područja u teologiji bila su i jesu teološka topologija i antropologija i u njoj ikonologija – čovjek slika Božja (prijateljska prisutnost Boga) i haritologija, milostm Kristova (milost kao prijateljstvo), te teologija povijesti (osobito originalna u misli Jurja Križanića) ali i povijest teologije. … Pažnju sam posvećivao i graničnim pitanjima napose između teologije i umjetnosti. Uvjeren sam da uz predstavljanje vjere kao istinite (stoga povezanost s logikom) i dobre (povezanost s etikom), treba je predstavljati kao lijepu im povezivati je s estetikom. Sam sam čuo Ivana Pavla II. koji je nama tridesetorici članova Međunarodne teološke komisije o 25. godišnjici njena postojanja rekao kako je zadatak teologije danas pokazati ljepotu i djelotvornost otajstva spasenja“. O Golubovoj teologiji doktorirali su u Rimu A. Tamarut i u Beču Werner Gruber. „Rado i radosno sam radio na Fakultetu. Osobita je radost gledati svoje nekadašnje učenikekako rastu u znanosti, kako dolaze na Fakultet kao profesori, sudjelovati u njihovu napredovanju. Tu radost treba iskusiti. To je kao u obitelji“. I vratimo se Golubovoj slutnji. „Slutim rast Fakulteta, nazirem nove vrijedne stranice njegove budućnosti. Obilježene novim vremenima i novim mogućnostima. Jamstvo je naraštaj Vas mladih i manje mladih profesora ponesenih znanstvenim erosom, istraživačkim žarom, pastoralnim sluhom, ekumenskim duhom, dijaloškom raspoloživošću i ljudskom plemenitosti“. I da se vratim našem razgovoru o smrti u ljeto 2018., mjestu pogreba i natpisu nad grobom.
Razgovor je započeo riječima s. Amabilis prof. Golubu: „Prijatelj Božji“. Profesor je rekao da bi samo to moglo stajati nad njegovim grobom uz njegovo ime: Ivan Golub – amicus Dei. Rekao sam mu da bi ipak trebalo navesti i sve ovo što smo spomenuli, da je taj prijatelj Božji teolog, profesor teologije, onaj koji govori de Deo creante hominem ex humo, unde illenomen traxit suum – Johannem (= Bog je milostiv).
Mario Cifrak (malo modificiran govor na sprovodu, Mirogoj, 30. listopada 2018.)
