Caritas Varaždinske biskupije u subotu 24. studenoga organizirao je duhovnu obnovu za voditelje i suradnike župnih Caritasa uoči došašća.
Duhovna obnova započela je svetom misom u varaždinskoj katedrali koju je predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak u zajedništvu s generalnim vikarom Antunom Perčićem, kancelarom Ivanom Rakom, prof. dr. sc. Stjepanom Balobanom s Katoličkog bogoslovnog fakulteta i tajnikom Markom Domiterom.
Na početku misnog slavlja biskup Mrzljak je podsjetio kako se Crkva na današnji dan spominje svetih vijetnamskim mučenika, svetog Andrije i drugova. Kako se Crkva širi po cijelome svijetu tako mučenici sve više postaju sjeme kršćana. To vrijedi i za naše vrijeme, poručio je u uvodu euharistije mons. Josip Mrzljak.
Poziv na susret sa čovjekom
Biskup je u svojoj propovijedi govorio o kraju crkvene liturgijske godine koja završava na Nedjelju Krista kralja. Kako godina ide kraju, rekao je biskup, tekstovi Svetoga pisma su sve ozbiljniji i sve više naglašavaju ono zadnje što čovjeka čeka u životu. Žele naglasiti kako ovdje na zemlji nismo za vječnost, već smo u prolazu, kazao je mons. Mrzljak.
– Zato čitamo odlomke iz posljednje knjige Biblije, iz Otkrivenja svetog Ivana, koji u dubokoj starosti zapisuje svoja viđenja. Možda su nam neke riječi svetoga Ivana nerazumljive, ali one su izraz njegove duboke vjere i time i nas ohrabruje da idemo tim putem. To je naša vjera u uskrsnuće u koje nisu ni neki Isusovi suvremenici vjerovali zbog čega su ga i iskušavali. No, idući prema vječnosti života čovjek mora razmišljati i o sadašnjosti. Možda su i takva razmišljanja navela papu Franju da potkraj liturgijske godine proglasi Nedjelju siromaha. U papinim nagovorima vidimo njegovo općenito opredjeljenje za brigu prema najsiromašnijima. Papa vidi siromašne, one koji bježe tražeći bolji život, i sigurno su mu ti ljudi posebno na srcu. To smo osjetili i prošloga tjedna kada smo, mi hrvatski biskupi, bili zajedno s papom u Rimu. Zato se i mi želimo pridružiti nastojanju Svetog Oca u brizi na najsiromašnije. Pritom ne mislimo samo na siromašne u materijalnom smislu, već i duhovno siromašne, nemoćne, bolesne i ostavljene. Susret sa čovjekom je ono na što nas pozivaju posljednji dani crkvene godine. Pozivaju nas da se zapitamo kako to da u ovom našem svijetu postoji sve veći razdor između bogatih i siromašnih. Ima sve više prekomjerno bogatih, ali i onih koji umiru od gladi. Pitamo se kako premostiti taj razdor. Čovjek nikada nije toliko siromašan da ne bi mogao primijetiti brata ili sestru pored sebe potrebnih njegove pomoći. Ovdje je pitanje o bogatstvu duše i srca, bogatstvu čovjeka koji prepoznaje onoga pored sebe. To je zadaća nas koji djelujemo u Caritasima da u ovom potrošačkom društvu budemo oni koji će vidjeti što nam je doista potrebno, a što bismo mogli dati drugome – poručio je u homiliji biskup Mrzljak.
Siromaštvo u srcu nove evangelizacije
Duhovna obnova Caritasovih volontera nastavljena je u dvorani Pastoralnog centra gdje su predavanje “Pred izazovima siromaštva i socijalnog zagovaranja” održali prof. dr. sc. Stjepan Baloban i doc. dr. sc. Silvija Migles.
Prije samog predavanja okupljene je pozdravio mons. Antun Perčić, predsjednik Caritasa Varaždinske biskupije koji je predvodio uvodnu molitvu. Pozdravima se pridružio i ravnatelj Caritasa mr. Ante Šola koji je pohvalio sve okupljene za vrijedan karitativni rad.
Prof. dr. sc. Stjepan Baloban na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predaje kolegije na Katedri socijalnog nauka Crkve i Katedri moralne teologije, dok doc. dr. sc. Silvija Migles na istim katedrama kontinuirano sudjeluje u izvođenju nastave na tri studijska smjera. Prvi dio predavanja pripao je prof. Balobanu, kome tema siromaštva nije nepoznanica, budući da je tijekom svog rada kao pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK vodio projekt “Praćenje siromaštva u Hrvatskoj”. Prof. Baloban je tijekom predavanja rekao da papa Franjo siromaštvo stavlja u srce nove evangelizacije.
Širenje Radosne vijest nužno povezano s odnosnom prema siromašnima
– To znači da se širenje evanđelja, što je temeljna misija Crkve u svakom vremenu, ne može uspješno provoditi bez brige za siromašne i potrebite. Međutim, ne samo briga i zauzetost za pojedinačne osobe ili ugrožene skupine, nego i brige za promjenu stanja u društvu u odnosu na siromašne. To je svojevrsna novost u životu katoličke Crkve. Papa Franjo je svojevrsni dar Katoličkoj Crkvi u iznimno teškim vremenima kada se ljudi sve više udaljuju ne samo od Crkve i katoličke vjere, nego i od religije općenito. Trebamo poštivati ove iskrene pokušaje pape Franje za obnovom Crkve, a jedan od tih pokušaja je svakako odnos prema siromašnima koji će sasvim sigurno obilježiti njegov pontifikat.
Nastavio je prof. Baloban o Svjetskom danu siromašnih koji je lani ustanovio upravo papa Franjo te postavio pitanje svima: “Kako je drugi po redu Svjetski dan siromašnih proslavljen u Hrvatskoj?”
– Napravio sam anketu među svojim studentima na KBF-u i samo jedan student se javio i rekao da zna da je dan ranije slavljena Nedjelja siromaha. U kontekstu toga postavlja se pitanje na koji način u Crkvi u Hrvatskoj razumijemo izazove siromašnih u današnjem vremenu, izazove siromašnih na kojima papa Franjo inzistira. Očito je da ta papina inicijativa u odnosu na povezanost između siromašnih i evangelizacije, u Hrvatskoj ide nekako ispod radara, kako u službenim inicijativama, tako i u radu Caritasa. U hrvatskom je društvu širenje Isusove Radosne vijesti nužno povezano s odnosnom prema siromašnima i potrebitima – kazao je prof. Baloban.
“Crkva siromašnih”
Profesor Stjepan Baloban nastavio je predavanje govoreći o Crkvi siromašnih, ali i o siromasima u središtu evangelizacije, kazavši kako su siromašni od početka kršćanstva bili posebna briga Crkve. Spomenuo je pritom lik i djelo svetog Vinka Paulskoga koji se smatra pretečom organiziranog karitativnog rada u Europi. Bilo je riječi i o Drugom vatikanskom koncilu na kojem je, kazao je prof. Baloban, bila iznimno aktivna skupina biskupa i koncilskih otaca koja se prozvala “Crkva siromašnih”.
– Kada je Koncil završio, 3. lipnja 1963. godine, “Crkva siromašnih” se ipak nije uspjela ‘preliti’ među sve koncilske oce. Međutim, ta ideja je doživjela punu afirmaciju kasnije i to u crkvi Latinske Amerike što je povezano s djelovanjem pape Franje i njegovim inzistiranjem na povezanosti između odnosa prema siromašnima i širenju evanđelja. Naime, izborom kardinala Jorge Maria Bergoglia za papu, a koji dolazi iz Crkve Latinske Amerike i po Franji Asiškom uzima ime Franjo, tematika “Crkve siromašnih” postaje nezaobilaznom temom cijele Katoličke Crkve. Osim toga, od prvih trenutaka izbora za rimskoga biskupa papa Franjo mnogobrojnim gestama i riječima pokazuje da su mu “siromašni, odbačeni i nepravdama izudarani” ne samo u srcu nego sve više pod evangelizacijskim vidom postaju program njegova pontifikata – kazao je prof. Baloban, a svoje je izlaganje završio temom koju je posvetio socijalnom zagovaranju Crkve te kao promišljanje za sve prisutne postavio pitanje je li socijalno zagovaranje odgovor Crkve i Caritasa na suvremene oblike siromaštva, odnosno je li nakon “Crkve siromašnih” i odnosa prema siromašnima kao iznimno bitnoga za širenje evanđelja, socijalno zagovaranje instrument prema kojem će djelovati kršćani i Crkva u budućnosti?
Pozornost prema siromašnom
Nakon kraće pauze, predavanje je nastavila doc. dr. sc. Silvija Migles, docentica pri Katedri socijalnog nauka Crkve na KBF-u, inače rodom iz Varaždinske biskupije. Pokušala je dati odgovor na pitanje što je to siromaštvo i kako ga razumjeti u današnjem vremenu, gdje vidimo siromaštvo i kako se s njime ophodimo, a otvorila je i druge zanimljive teme.
– U crkveno-teološkom ključu papa Franjo svoje učenje temelji na tri glavne kategorije. Prvo, opredjeljenje za siromašne je za Crkvu prije svega teološka kategorija, a tek zatim kulturna, sociološka, politička ili filozofska. Time papa potvrđuje da je u središtu njegove teologije osoba Isusa Krista te pokazuje da u Božjem srcu siromašni imaju povlašteno mjesto tako da On sam posta siromašan. Drugo, da se zauzetost za siromašne ne sastoji isključivo u djelima ili planovima promicanja i pomoći. Prije svega riječ je o pozornosti prema siromašnom. Ako se traži ljubav kao prvi pokret pozornosti prema siromasima, valja razumjeti i papinu rečenicu da je nedostatak duhovne obnove najveća diskriminacija koju trpe siromašni. I treće, briga za siromašne i socijalnu pravdu tiče se svih, nešto što se traži od svakoga od nas i nitko ne bi smio reći da se ne može približiti siromasima jer mu to ne dopuštaju obveze. Povlašteno opredjeljenje za siromašne treba postati način života svih vjernika – kazala je docentica Migles.
Ranjeni u dostojanstvu
Zanimljivo je predavanje nastavljeno govorom o tome kako se mi kršćani u Hrvatskoj ophodimo prema siromaštvu.
U crkvenim krugovima, pa tako i u široj javnosti, raspravlja se o tome što Crkva čini za siromašne. No, postavlja se pitanje koliko je sam pojam siromaštva razumljiv. Umijemo li prepoznati siromahe među nama. Koliko ih razumijemo i kako naučiti razumjeti ih? Trebaju li siromasi samo primati pomoć? Je li onaj tko je sam potreban pomoći može i treba pomoći drugima? Mogu li se siromasi među sobom pomagati? Katolička Crkva izgrađuje svoj socijalni nauk kako bi usmjeravala odgoj savjesti svojih članova, kršćana katolika, i kako bi po njima moralna i socijalno-etička dimenzija života ušla u javni prostor pogođen siromaštvom i socijalnom nepravdom. Karitativno djelovanje stoga podrazumijeva i zalaganje na području uspostave socijalne pravednosti. Tko od nas ne uviđa da nešto nije kako treba u svijetu u kojem ima toliko seljaka bez zemlje, obitelji bez doma, radnika bez prava, toliko ljudi ranjenih u svom dostojanstvu? Uviđamo li da nešto nije kako treba kada izbijaju suludi ratovi, a bratoubilačko se nasilje intenzivira u našim četvrtima? Uviđamo li da nešto nije kako treba kada su tlo, voda, zrak i sva stvorena živa bića trajno ugroženi? – zapitala je doc. dr. sc. Silvija Migles te potom govorila, između ostaloga, i o novim oblicima siromaštva i ranjivosti.
Briga za siromašne – stvar same vjere
– Taj sustav podržava kultura odbacivanja: mladih koji nemaju posao, umirovljenika i starih koji su osamljeni i napušteni, djece koja su najbespomoćnija i najnevinija, prirode koja se sakati i nerazumno iskorištava. Kao što kaže papa Franjo ‘siromaštvo ima lice žena, muškaraca i djece izrabljivanih zbog niskih interesa, gaženih izopačenom logikom moći i novca. Kakav samo nemilosrdan i beskrajan popis možemo sastaviti kada tome pridodamo siromaštvo nastalo kao plod društvene nepravde, moralne degeneracije, pohlepe nekolicine izabranih i opće ravnodušnosti’. Od temeljne važnosti za vjernika bit će uzdignuti se Bogu u molitvi i moliti za dar pozornosti, ljubavi i dijeljenja, susresti se s Isusovim pogledom nakon kojeg je Zakej polovicu svoga imanja darovao siromašnima i na taj način se pomirio sa siromasima. Kao vjernici smo pozvani prepoznati siromašne u svojoj okolini, vidjeti u njima sliku Božju i izlaziti njima u susret gradeći tako kulturu susretanja koja je neophodna za Crkvu, jer briga za siromašne za kršćanina nije stvar izbora nego same vjere – poručila je doc. dr. sc. Silvija Migles.
Nakon predavanja uslijedila je kraća rasprava u kojoj su sa svojim pitanjima, ali i analizama, sudjelovali sami volonteri Caritasa. Nakon molitve, susret je nastavljen za zajedničkim stolom u novim prostorima Pučke kuhinje Caritasa Varaždinske biskupije.
Tekst i dio slika preuzet sa: www.biskupija-varazdinska.hr
