Vjernici župa sv. Luke ev. iz Kalinovca i Uznesenja BDM iz Budrovca, kojima su se pridružili i vjernici iz okolnih podravskih župa te Petrijanca i Zagreba od 4. do 9. svibnja 2026. hodočastili su u Poljsku u Kalvariju Zebrzydowsku i ostala svetišta važna za poljski narod. Nakana ovog hodočašća bila je zahvala za „Podravski Jeruzalem“ u Čepolovcu. Hodočašće je predvodio vlč. Ivica Gladoić, župnik iz Kalinovca i upravitelj župe u Budrovcu uz stručno vodstvo gospođe Monike Režić, vlasnice agencije Quo Vadis. Hodočašću se pridružio mons. Dario Paviša savjetnik Apostolske nuncijature u Zambiji i Malaviju i mons. Jan Maria Choong Yean Choong, službenih Državnog tajništva Svete Stolice-Sekcije za odnose s državama i međunarodnih organizacija.
Na blagdan apostola Filipa i Jakova, 6. svibnja u kapeli sv. Josipa kod Sestara Majke Božje Milosrđa, u Svetištu Božjeg Milosrđa misu je za hrvatske hodočasnike predvodio nadbiskup Henryk Mieczysław Jagodziński, apostolski nuncij u Južnoj Africi, Lesotu, Namibiji, Eswatiniju i Botsvani.
U homiliji je posvijestio važnost mjesta, gdje srce Božjeg milosrđa kuca na poseban način. Ovdje su mnogi ljudi, u teškim vremenima rata i nevolja, tražili nadu, utjehu i spas i pronalazili su ga u Božjem milosrđu. U osvrtu na misno evanđelje, propovjednik je naglasio kako „Isus ne kaže da pokazuje put, jer On je Put. Ne daje samo istinu, On je Istina. Ne daje samo život, On je Život. To znači da naš odnos s Bogom nije samo pitanje pravila ili znanja, nego osobni odnos s Isusom Kristom. A upravo nas sv. Faustina podsjeća kako živjeti taj odnos: kroz povjerenje i milosrđe. Slika Milosrdnog Isusa, koju gledamo, nije samo umjetničko djelo. Ona je znak cijelog Evanđelja. Iz Isusova srca izlaze dvije zrake: blijeda i crvena. Sam Isus je objasnio da one označuju vodu i krv sakramente koji nam daju novi život: krštenje, ispovijed i euharistiju. To je život koji On obećava u današnjem Evanđelju.“
U ovoj prigodi nuncij je podsjetio i na povezanost između sv. Ivana Pavla II. i hrvatskoga naroda. „On nije bio samo veliki papa i apostol Božjeg milosrđa, bio je i iskreni prijatelj Hrvatske. U teškim trenucima vaše povijesti, osobito tijekom Domovinskog rata snažno je podizao svoj glas za mir, pravdu i dostojanstvo vašega naroda. Bio je jedan od prvih svjetskih vođa koji je jasno podržao pravo Hrvatske na slobodu i samostalnost. Ali njegova povezanost s Hrvatskom nije bila samo politička ili diplomatska. Bila je duboko duhovna i očinska, te je čak tri puta pohodio Hrvatsku, susretao se s vjernicima, molio s narodom i za narod. Njegove riječi bile su pune nade, ohrabrenja i vjere u budućnost. Posebno je naglašavao važnost obitelji, vjernost Kristu i Crkvi i snagu oproštenja i pomirenja, što su vrijednosti koje proizlaze iz poruke Božjeg milosrđa.“ U tom je kontekstu naglasio, kako nas sv. Ivan Pavao II. uči, da milosrđe nije slabost, već snaga „snaga koja liječi rane, obnavlja narod i daje novu budućnost.“ Potaknuo je vjernike, da upravo pred slikom Milosrdnog Isusa i grobom sv. Faustine zahvale Bogu za dar svetog pape, za njegovu ljubav prema Hrvatskoj i za vjeru koja je održala hrvatski narod u najtežim trenucima. Ujedno je to prilika zamoliti Boga da „i danas zagovara Hrvatsku, vaše obitelji i svakoga od vas, da vas učvrsti u vjeri, nadi i ljubavi, jer poruka koju nam ostavlja i dalje vrijedi: ‘Ne bojte se! Otvorite vrata Kristu!’, a kad otvorimo srce Kristu, tada u njega ulazi milosrđe koje mijenja sve.“
Na kraju mise, hodočasnici su zahvalili profesorici Evi i profesoru Zdzisławu Kucharskom za financiranje kopije slike Majke Božje Kalvarijske koju su 2024. darovali za „Podravski Jeruzalem“, a sliku je naslikao čuvar svetišta Kalvarija Zebrzydowska, otac fra dr. sc. Cyprian Moryc, OFM.
Nakon mise u Domu hodočasnika upriličen je susret s kardinalom Stanisławom Dziwiszom, dugogodišnjim osobnim tajnikom svetog Pape Ivana Pavla II. Govoreći o dvoje velikih apostola milosrđa svetoj Faustini i svetom Ivanu Pavlu II., kardinal je naglasio, kako se papa cijelim svojim životom zauzimao da poruka milosrđa dopre do svih naroda. Posebno pak se osvrnuo na ljubav sv. Ivana Pavla II. prema Hrvatima, njegova prijateljstva s kardinalom Franjom Šeperom, te svjedočanstva vjere mučenika blaženog kardinala Alojzija Stepinca, izražavajući nadu da će uskoro biti kanoniziran.
U četvrtak, 7. svibnja hodočasnici su posjetili Wadowice, gdje je u tamošnjoj bazilici BDM misno slavlje predvodio mons. Paviša koji je u homiliji potaknuo na promišljanje o vlastitim kalvarijama, ali i spremnosti poput Šimuna Cirenca drugima pomoći. „Danas kad izađemo iz ove crkve gdje je kršten Ivan Pavao II. zapitajmo se jesmo li spremni u našoj duši svakodnevno graditi duhovne kapele, bazilike, pilove, križna dreva i crkve od ljubavi, žrtve, dobrih dijela, molitava“. U tom vidu, zamolio je zagovor svetoga Pape, te uputio molitvu nebeskoj Majci. „Majko naša, naša hraniteljica, naša utješiteljica, naša pomoćnica, naša ljubljena Majko, htio bih i ja vidjeti čudo ali uz moju nedostojnost i grešnost bojim se o tome misliti. Htio bih i ja da postaneš moja majka kao što si bila Isusu, Ivanu ljubljenom učeniku i Svetom Papi Ivanu Pavlu II. Bojim se zbog svoje grešnosti vapiti tebi, često ne znam ni kako moliti, ali majko moja, majko naša vidjela si naše suze. Ne tražimo čudo, samo pomiluj naše ranjene duše, poljubi ožiljke na našemu srcu, zaogrni svojim majčinskim plaštem naše drhtavo i slabo tijelo i usmjeri nesiguran korak prema vječnoj domovini. Neka nas svakodnevne brige ne odjele od smisla života, alfe i omege, početka i svršetka, našeg spasitelja Isusa Krista.“
Vjernike pak je pozvao na promišljanje traga koji će ostaviti iza sebe. U tom vidu je podsjetio na jednostavnost groba sv. Ivana Pavla II. u Rimu, jer je njegov spomenik Bog izgradio za njegova života, pa mu nije potreban nakon smrti. „Njegovo ime urezano je u Božji dlan tako da mu ne treba na mramoru. Bože, dok stojim u ovoj crkvi gdje je sve počelo, ne mogu ti obećati da neću pasti, ali vapim da mi pomogneš da se mogu podići i nastaviti put vječnosti. Neka na mom grobu piše samo jedna rečenica ‘Ja sam Put, Istina i Život’ da podsjeti svakog prolaznika, pozemljara, da smo ovdje samo na proputovanju, da si Ti jedina Istina, a da smisao i svoj cilj čovjek nalazi samo u vječnosti. Molim Te da budem bolji od sebe, molim te da budem poput Tebe, poslušan do smrti, smrti ako je potrebno i na križu, uz Majku Tvoju i Majku moju, Gospu od Kalvarije i Tvojeg ljubljenog učenika Ivana Pavla II.“ rekao je na kraju mons. Paviša.
U bazilici u Kalvariji Zebrzydowskoj u petak, 8. svibnja na godišnjicu izbora Pape Lava XIV. misu je predvodio mons. Jan Maria Choong Chun Yean. U homiliji je posvijestio ulogu Pape, koji ima posebnu zadaću „učvršćivati braću u vjeri i čuvati jedinstvo Crkve“, radi čega papinstvo nije vlast u političkom ili svjetovnom smislu, već služenje koje možemo razumjeti samo kroz ljubav i služenje.
Govoreći pak o hodočasniku, naglasio je kako je on čovjek koji ponovno otkriva da je Crkva narod na putu prema nebeskom Jeruzalemu. „Ne hodamo sami, kao pojedinci zatvoreni u vlastitu vjeru ili vlastiti narod. Hodamo kao dio velikoga zajedništva Crkve koje nadilazi jezike, granice i stoljeća. Za Hrvate to iskustvo ima duboko povijesno i duhovno značenje. Hrvatska vjernost Petrovu nasljedniku nikada nije bila tek politička privrženost. Ona je izražavala svijest da univerzalnost Crkve čuva vjeru od toga da se zatvori u naciju, ideologiju ili interese trenutka. Zajedništvo s Petrom čuvalo je otvorenost katoličanstvu – univerzalnosti Kristova spasenja, koje nadilazi svaki narod, ali istodobno pročišćuje i uzdiže sve ono što je dobro u svakom narodu. I upravo nam Poljska o tome daje snažno svjedočanstvo, osobito kroz lik Svetog Ivana Pavla II. On je pokazao da vjernost Petru ne uništava identitet naroda, nego ga pročišćuje i otvara prema većem zajedništvu Crkve.“
Na kraju homilije potaknuo je na „molitvu za Papu, za jedinstvo Crkve i za nas same: da ostanemo duboko ukorijenjeni u Kristu, vjerni apostolskoj vjeri i sposobni za onu ljubav koja jedina daje vjerodostojnost Evanđelju“.
Posljednjeg dana, hodočasnici su posjetili Čenstohovu. Vlč. Gladoić je u zahvalnoj misi pred likom čudotvorne Gospe govorio o važnosti odluka u životu, pa tako i onih na hodočašćima. „Nemojmo se toga bojati. Budimo hrabri“.
Tijekom hodočašća, hodočasnici su posjetili i rudnik soli Wielniczka, te koncentracijski logor Auschwitz-Birkenau, kao i marijansko svetište Marianka u Slovačkoj.
Među hodočasnicima bili su i predstavnici Zavičajne udruge “Ivan Golub”. Tako da je ovo bila prigoda i za radni dogovor predstavnika Zavičajne udruge koje je predvodio predsjednik Vlado Sobota i svetišta u Kalwariji Zebrzydowskoj na čelu s čuvarom svetišta fra dr. sc. Cyprianom Moryc, OFM vezan za 3. Međunarodnu izložbu božićnih jaslica koju će u prosincu ove godine Udruga iz Kalinovca zajedno sa Svetištem prirediti upravo u ovom velikom i važnom svetištu od 6. prosinca 2026. do 9. veljače 2027., a svečano otvaranje je predviđeno za 6. prosinca ove godine (tekst: župa Budrovac, www.diecezja.kielce.pl i www.ktabkbih.net, slike: župa Budrovac)
